OD ĐIVA GUNDULIĆA DO MIROSLAVA KRLEŽE

Ova knjiga je harmonična zbirka književno-povijesnih radova, koja nudi mnogo novoga i specifičnoga  o poznatim temama i kvalitetne uvide u slabije proučene opise. U većini tekstova autor polazi od razumijevanja hrvatske književnosti kao organske cjeline i od pretpostavke da pojedina njezina djela komuniciraju jedna s drugima i preko epohalnih granica. To vrlo uvjerljivo pokazuje na primjeru Miroslava Krleže koji se aktivnije od drugih hrvatskih pisaca postavio prema kompleksu hrvatske kulturne tradicije izrekavši o autorima i povijesnim fazama nebrojene pozotivne i negativne ocjene. Ivanišin pokazuje kako aluzije na hrvatske pisce utkane u njegove pripovjedne tekstove često proturječe njegovim negativnim vrednovanjima. Osim Krležom, autor se pozabavio još nekim većim hrvatskim piscima (Vojnovićem, Gundulićem, Preradovićem), ali je uključivši u knjigu tri studije o čakavskim pjesnicima (Gervais, Franičević, Balota), uveo u nju i imena o kojima se u književnopovijesnoj literaturi malo govori.