BLAGO RASUTIH. Jezik Hrvata u dijaspori

Autorica, dijalektologinja i povjesničarka jezika s jezikoslovnoga aspekta obrađuje hrvatsku dijasporu u cjelini, što do sada još nije bilo učinjeno. Istražila je brojnu literaturu koja se odnosi na iseljavanje Hrvata na druge kontinente i po Europi te literaturu vezanu za autohtone manjinske zajednice u srednjoj, južnoj i jugoistočnoj Europi. Jezik svake iseljeničke i svake manjinske zajednice analizirala je u povijesnom kontekstu.
Ova knjiga, dio I., posvećena je zastupljenosti hrvatskoga jezika u hrvatskom iseljeništvu na različitim kontinentima i u različitim državama, i to u važnom razdoblju od 1880. do kraja 20. stoljeća. U središtu pozornosti je očuvanost hrvatskoga jezika u pojedinim iseljeničkim zajednicama te sukladno tomu različiti načini čuvanja ili barem pokušaja očuvanja hrvatskoga jezika do kraja 20. stoljeća.
Sastoji se od osam potpoglavlja, tj. nakon uvodnoga potpoglavlja o vremenu i razlozima iseljavanja, razmatra se očuvanost hrvatskoga jezika u Australiji i Novom Zelandu, u Sjedinjenim Državama i Kanadi, u pojedinim državama Južne Amerike (Čile, Argentina, Brazil, Urugvaj, Venezuela, Kolumbija), u Južnoafričkoj Republici, u Aziji (u Siriji) te u pojedinim europskim državama (Njemačka, Francuska, Belgija, Nizozemska, Austrija, Švicarska, Švedska, Norveška, Danska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Italija, Španjolska, Slovenija i Makedonija), nakon čega slijedi zaključna napomena. Razmatra se očuvanost hrvatskoga jezika u svakoj od navedenih država, ponajprije stupanj organiziranosti dopunskih škola hrvatskoga jezika i drugih oblika učenja jezika, razvijenost pisane riječi, što podrazumijeva sastavljanje i tiskanje školskih knjiga i ostalih priručnika za učenje hrvatskoga jezika, postojanje hrvatskih nakladničkih kuća, tiskara i knjižara, brojnost književnika koji u iseljeništvu pišu na hrvatskom jeziku, razvijenost hrvatskoga tiska i drugih oblika javnoga informiranja na hrvatskom jeziku, posebice radijskih programa i dr.