NADOMAK ATLANTIDE

Izbor “zapisa usputnih” koje je autor zabilježio tijekom ili nakon putovanja. Dok leti iznad europskog prostranstva  uočava različitosti krajolika pojedinih  država, ali ne i državne  granice. Opisuje uzbudljiva ozračja i multinacionalni metež koji vlada  po aerodromima. Spušta  se na obale Seine i živo dočarava ljetni i zimski ugođaj Pariza. Predstavlja  stare kavane i kazališta, osvrće se na vulgarnu erotizaciju noćnog života i bešćutnost automatizacije.  Spominje  susrete s Ionescom, J.L. Barraultom, Jevtušenkom. Neki od pariških lokaliteta bude sjećanja na turbulentna vremena Francuske revolucije 1789. pak navodi – za današnje pojmove –  nevjerojatne pojedinosti o tom  dokraja iščašenom razdoblju francuske povijesti.
Slijede kraća putovanja Italijom. Za boravka u Torinu saznaje  pojedinosti o razlozima samoubojstva njemu dragog književnika Pavesea. Šetnjom prenapućenim Napuljem anegdotski opisuje ‘defilipovski’ panoptikum metropole pizze, a moćne zidine Castello Nuova podsjećaju ga  da se u 14. stoljeću  tu krojila i  sudbina hrvatskih krajeva sa zlosretnim Karlom Dračkim i Ladislavom Napuljskim. Na kraju se zaustavlja u Ljepotici Jadrana da bi se divio slikovitosti lagune i blještavilu pročelja drevnih palača, ali ga progone i uspomene na tamnu stranu nekadašnjega Serenissima sjaja i blagostanja, osobito  na račun istarskih i dalmatinskih galijota i ribara.
U trećem dijelu  pisac konačno plovi brazdama drevnih karavela put legendarnih atlantskih otočja da bi se zaustavio na  Madeirskom arhipelagu, posljednjem dijeliću današnjeg Portugala, gdje će proživjeti više godina. Dokumentirano zbori o turističkoj  slavi  Bisera  Atlantika, njegovoj cvjetnoj raskoši  i čuvenim vinima. Oslikava stoljetne odrednice portugalskog identiteta: sudades, sebastianizam, fado. Spominje pjesnike Camoesa, Pessou. Bilježi Kolumbovu ženidbu na susjednom otočiću Porto Santo, tužan prolazak svrgnutog Napoleona i kratkotrajno zatočeništvo te smrt posljednjeg ugarsko hrvatskoga kralja Karla Habsburškog koji je tu i pokopan. Svi  ovi  “zapisi usputni” protkani su i dopunjeni ulomcima iz pišćeva osobnog Dnevnika.
Na kraju, opisuje davno petodnevno putovanje autobusom od Pariza do Zagreba 1952.  te  novogodišnju posjetu (1962.) Zadru i Ninu  uz listanje starofrancuskih kronika o križarskom zauzeću Zadra 1202.
Neki, od četrdesetak u knjizi objedinjenih tekstova već su ranije bili  objavljeni u hrvatskim dnevnicima, tjednicima, časopisima.

ISBN 978-953-163-455-7