VIŠKI BOJ U SVJETLU BRODSKOG NAORUŽANJA

Viški boj i spoznaja da velik dio pobjede pripada Hrvatima djelovali su na nacionalnu svijest više nego bilo kakvo osvješćivanje pomoću knjiga i škola. Brojni su napisi opisivali zanos pobjede i oduševljenje koje je vladalo poslije bitke. Tema Viškog boja razmatrala se, u našoj i inozemnoj historiografiji, gotovo u pravilu prvenstveno u odnosu na geopolitičke posljedice, a ova knjiga po prvi put analizira oružani aspekt posljednje velike pomorske bitke jedrenjaka.

U knjizi se nastojala popuniti golema lakuna u razumijevanju načina na koji se bitka pripremala i odvijala, te zbog čega se ona u mnogočemu s pravom smatra prekretnicom u pomorskom ratovanju.  Kod Visa 1866. posljednji put su se mogli ravnopravno boriti ratni drveni brodovi bez oklopa, s glatkim cijevima (poput Kaisera) i željezni brodovi s dodatnim oklopnim pločama (poput Affondatorea, koji je već imao topove sa žlijebljenim cijevima i granate umjesto kugli). Razmotrene su glavne značajke bojnih brodova sukobljenih mornarica. Približio se povijesni razvoj brodskog naoružanja do kraja 19. stoljeća, opisan je razvoj kljuna, topa, zrna, oklopa, baruta, ciljničkih uređaja, ratne brodogradnje, pogona broda te podvodne zaštite. U odnosu na sustav oklopa i topova uspoređene su i glavne brodograđevne značajke. Ukratko je za svako pojedino područje naveden i daljnji napredak ratne tehnike.

Djelo predstavlja značajan znanstveni doprinos istraživanju Viškog boja iz godine 1866. koja je predstavljala veliki povijesni događaj obrane hrvatskog identiteta istočnog Jadrana i otoka u trenutku kada je talijanska armada krenula u njihovo osvajanje radi pripojenja Italiji. Posebno je zanimljiv društveni kontekst ove bitke koji je autor također uključio u svoju raspravu.

Knjiga je opremljena kazalima i brojnim ilustracijama.