TRIDESET TREĆA KNJIGA MEDITERANA – PROGRAM (19.-25. rujna 2021.)

ODJECI MANIFESTACIJE U MEDIJIMA

slobodnadalmacija.hr

U nedjelju započinje ‘Knjiga Mediterana‘. Pričat će se o habsburškoj Dalmaciji, Ljubi Karamanu, ‘Juditi‘, predstaviti nova knjiga Jordanke Grubač…

PIŠE JASMINA PARIĆ
17. rujna 2021. – 13:29

Od 19. do 25. rujna ove godine trideset i treći put održat će se međunarodna znanstveno-kulturna manifestacija ‘Knjiga Mediterana’.

Organizatori su Književni krug Split i Zavod HAZU. Kroz sedam dana održat će se dva znanstvena skupa i predstaviti izdavačka djelatnost posvećena Mediteranu.

Manifestacija započinje svečanim otvorenjem ove nedjelje u 18 sati u Zavodu HAZU na Trgu braće Radić, tradicionalnim uvodnim slovom koje će održati povjesničar Marko Trogrlić pod nazivom “Svjetovno i duhovno u habsburškoj Dalmaciji”.
Od 20. do 22. rujna u Galeriji Meštrović bit će upriličena prva konferencija Međunarodne udruge za povijest gradova posvećena novoj temi četverogodišnjeg programa “Urbani poredak”. Konferenciju organiziraju Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, Hrvatski institut za povijest i Književni krug Split.
Sudjelovat će 21 znanstvenik iz Danske, Finske, Italije, Norveške, Rumunjske, Slovenije, Švicarske, Ukrajine, Velike Britanije i Hrvatske.
Slijedi, od 23. do 24. rujna u Zavodu HAZU drugi skup pod nazivom “Ljubo Karaman – pedeset godina poslije” koji organizira Književni krug Split u suradnji s Institutom za povijest umjetnosti i Zavodom za znanstveni rad HAZU u Splitu.

Ljubo Karaman (1886. – 1971.) utemeljitelj je suvremene povijesti umjetnosti u Hrvatskoj. Splićanin podrijetlom i rođenjem, studirao je povijest umjetnosti u Beču – tada središtu glasovite “bečke škole povijesti umjetnosti“.
Djelovao je nakon toga u Splitu i Zagrebu kao konzervator i znanstvenik. Ostavo je iza sebe ogroman opus koji uključuje znanstvene i popularno pisane članke te temeljne knjige o najznačajnijim umjetnicima i umjetničkim djelima od antike do 16. stoljeća u Dalmaciji od Raba do Kotora.
Dovoljno se prisjetiti monografija o Buvini i Radovanu, Dioklecijanovoj palači, umjetnosti 15. i 16. stoljeća u Dalmaciji ili starohrvatskoj umjetnosti kojoj je posvetio brojne knjige i studije. Natojao je unijeti red u istraživanje, ali i ukazati na hrvatski doprinos u ranosrednjovjekovnom oblikovanju europske kulture.

Želja organizatora je osvijetliti njegov život i djelovanje, pedeset godina nakon smrti, jer su uvjereni da njegova ostavština ima sudbinsko značenje za hrvatsku povijest umjetnosti.
Na skupu sudjeluje 37 znanstvenika iz Hrvatske i inozemstva, a popratit će ga izložba koju priređuje akademik Radoslav Tomić.
Izložba će kroz fotografije, dokumente, rukopise, knjige te umjetnička djela osvijetliti život i djelovanje velikog znanstvenika, te nastojati ocrtati njegov duhovni i intelektualni profil.

Tijekom manifestacije predstavit će se niz književnih izdanja. Među njima su i djelo Plinja Starijeg “Prirodoslovlje, Knjiga deveta, O vodenim bićima” koju je prevela prof. Inge Belamarić, potom “Male slike zavičaja” Jordanke Grubač i obljetničko izdanje Marulićeve “Judite” koje je priredio Bratislav Lučin.

SPLIT (IKA) ika.hkm.hr

Esejom „Svjetovno i duhovno u habsburškoj Dalmaciji“ otvorena 33. Knjiga Mediterana

FOTO: DRAGICA ZELJKO // OTVORENJE 33. KNJIGE MEDITERANA
20.09.2021. / 13:23

U Zavodu za znanstveni i umjetnički rad Hrvatske akademije znanostii umjetnosti u Splitu, u nedjelju 19. rujna, u 18 sati, pod visokim pokroviteljstvom HAZU-a, otvorena je manifestacija 33. Knjiga Mediterana.

Na otvaranju prof. dr. sc. Marko Trogrlić imao je uvodni esej „Svjetovno i duhovno u habsburškoj Dalmaciji“. Govoreći o odnosu Crkve i države u razdoblju austrijske vladavine u Dalmaciji, o specifičnim, kompliciranim odnosima u vremenu „kasnog jozefinizma, u kojem država dominira nad Crkvom u mnogočemu, naglasio je da se taj utjecaj na duhovni život u Dalmaciji jako osjećao, čak, mnogo više nego u Beču, srcu države.

Pojašnjavajući što je to austrijski jozefinizam, između ostaloga je spomenuo da se „u arhivu cara Franje koji se nalaze u Beču nalaze biskupska izvješća koja biskupi pišu caru, zahvaljujući njegovoj carskoj odredbi, kojom je zapovijedio da mu se redovito šalju izvješća o stanju u njihovim biskupijama. U njima biskupi redovito govore o duhovnoj situaciji, ali tu su izvješća i o teškim gospodarskim prilikama, o velikom osiromašenju, koja su nastala zahvaljujući ratnim neprilikama, iz kojih isijavaju problemi zbog sustava koji je bio tipično austrijski, ili kako mi kažemo jozefinski, državna dominacija nad Crkvom nedostatak klera, opća opterećenost klera, kontrola, podcjenjivanje svećenika i njihovo siromaštvo pod stare dane i nedovoljna skrb o njima… u svemu temu prosijava se blaga ali određena kritika takvoga sustava… Jedno izvješće kaže: ‚Narod zahtjeva hodočašća, procesije, pučke pobožnosti, ali važeći propisi to ne dopuštaju…‘ Zarobljavanje Crkve, popustilo je nakon novog ustava i održavanja prve Austrijske biskupske konferencije 1848. Odjeci Salzburške sinode bili su jaki, te je car bio prisiljen odobriti zapise prve Austrijske biskupske konferencija, koja je bila temelj za kasnija zasnivanja konkordata između Carevine i Svete Stolice.“

Nadalje, govoreći o općem pogledu, u okviru toga doba, o vrlo specifičnim i zamršenim odnosima Crkve i  Monarhije  općenito, vezano za Dalmaciju, koja je u to ušla u okvirima Mletačke Republike, prof. dr. Trogrlić pojasnio je, da se taj specifičan način odnosa Crkve i države osjećao radikalnije nego u drugim austrijskim posjedima. „Austrija je zatekla kolegij u Zadru, Šibeniku i Trogiru, licej u Dubrovniku i nadbiskupsko sjedište u Splitu. Postojala su dva glagoljaška sjemeništa s hrvatskim nastavnim jezikom, za izobrazbu glagoljaškog klera – ono u Splitske nadbiskupije u Priku kraj Omiša, osnovano 1750., i ono Zmajevićevo u Zadru. Oba su ukinuta odlukom dvora iz 1821… Tijekom 1817. preustrojeno je srednje školstvo na način da su prijašnje škole ukinute i osnovane su tri gimnazije, u Splitu, Dubrovniku i Zadru“, kazao je.

Izlagač je dodao da je političku centralizaciju u tom razdoblju pratila ona crkvena, koja se „očitovala u ustroju biskupija u Dalmaciji koje je uslijedilo u proljeće 1830. temeljem bule pape Lava XII. iz 1828., a nakon višegodišnjih pregovora Beča i Rima. Zadarska nadbiskupija uzdignuta je na čast metropolije pa je tako u Zadru kao glavnom gradu u kojem je stolovala i pokrajinska vlada, stolovao i zadarski nadbiskup sada kao dalmatinski metropolit. Split, i Dubrovnik kao nadbiskupska sjedišta, degradirani su na rang biskupija, a Rab, Osor, Nin, Korčula i Ston ostali su bez biskupske stolice. Trogirska biskupija pripojena je Splitskoj, a sa Splitskom je združena Makarska. Hvarska se ipak nekako sačuvala od ukinuća. Nakon biskupija pristupilo se i preustroju dekanata i župa na prostoru Pokrajine. Donošenjem tzv. Organičkog dekreta od 18. kolovoza 1849. ovi će konačno i nanovo biti ustrojeni. Time se htjelo prikladnije podijeliti župe radi bolje pastoralne skrb te temeljito riješiti pitanje kongrue, tj. dolične materijalne potpore dušobrižničkog klera u Dalmaciji. Proces je bio zahtjevan. Trajao je dvadeset godina. Odvijao se za vladavine triju vladara: Franje II., Ferdinanda V., i Franje Josipa I, triju dalmatinskih namjesnika: Tomašića, Lilenberga i Turszkog te dvojice zadarskih nadbiskupa: Josipa Novaka (1823.-1843.) i Josipa Godeassija (1843. – 1861.). Oba procesa uklapaju se u širi okvir posebnih odnosa države i Katoličke Crkve u Austrijskoj Carevini uređenim reformnim zakonodavstvom in publico-ecclesiasticis, općepoznatom pod jozefinističkim imenom. Temelje mu je udarila Marija Terezija, Josip II, doveo ga je do vrhunca, a Franjo I. ga zaokružio. Tako je na specifičan način uređen položaj Katoličke Crkve i njezinih ustanova na starim austrijskim posjedima, pa je tako valjalo učiniti i na području Istre i Dalmacije koje je neopozivo zadobila Bečki kongresom. Zahvaljujući sredstvima iz brojnih ukinutih crkvenih institucija, sada prikupljenim u državni Vjerski fond, moglo se pristupiti popravku, nadogradnji ili novoizgradnji mnogih crkava i župnih kuća, ali sustavno i trajno doskočiti i drugim potrebama nižih i viših crkvenih službenika… Sklapanjem konkordata između Austrijske Carevine i Svete Stolice 1855., konačno će izdahnuti austrijski jozefinizam, koji u svojoj kasnoj fazi dotiče i Dalmaciju. Ipak, i nakon razvrgavanja Konkordata, i sve do sloma Monarhije, trajat će Monarhovo pravo na imenovanje biskupa. To mu je pravo za Dalmaciju priznao papa Pio VII. bulom Nihil romani pontifices iz 1817. Prva su imenovanja dalmatinskih biskupa nakon poduže sedisvakancije na mnogim dalmatinskim biskupskim stolicama uslijedila već početkom 1820-ih. Otada pa sve do sloma Monarhije, Beč imenuje, a Rim potvrđuje dalmatinske biskupe. Pritom se vodilo računa i o crkvenom, i o političkom duhu predložnika. Veći broj njih svoju su teološku izobrazbu primili u neposrednoj blizini Dvora, u bečkom Augustinianumu ili Frintaneumu, tako nazvanom po bečkom župniku Jakobu Frintu, na čiji ga je prijedlog car Franjo I. osnovao još 1816. kao Institut za izobrazbu svjetovnog klera kod sv. Augustina. No, i Dalmacija će uskoro dobiti učilište za formaciju klera. Carevom odlukom u Zadru otvorena je središnja pokrajinska Visoka teološka škola pri tamošnjem teološkom sjemeništu. Bilo je to učilište za klerike iz svih tadašnjih dalmatinskih biskupija, s nastavnim programom jednakim onom na Bogoslovnom fakultetu Bečkog sveučilišta.“

Prof. dr. Trogrlić je nadalje istaknuo da su te promjene zahvatile i dalmatinske pravoslavce. „Sjedište dalmatinske eparhije iz Šibenika je 1841. premješteno u Zadar. Ondje je premještena i bogoslovija, koja će dvadesetak godina poslije biti uzdignuta na viši stupanj. Ova se eparhija prostirala od Istre do Boke kotorske. Druga polovina stoljeća donosi, za Pravoslavnu Crkvu još bremenitije promjene…“

„Dalmacija je u svakom smislu unutar svojim izraženim specifičnostima i nasljeđima bila utopljena u austrijski državni organizam, u svemu pa i u onome što se tiče Crkve i crkvenih prilika to se odnosi na sve i na poslove iz svakodnevnog javnog crkvenog života. Bogato nasljeđe u Dalmaciji nedvojbeno je za austrijsku državu, koja je bila formirana, u nekom smislu dominacija države nad crkvom, stavilo Dalmaciju pred velike izazove, ali ona ih je uspješno svladavala i stanje bespogovorno sređivala na austrijski način. Duhovno i svjetovno se na ovom planu isprepletalo. Ono što je bilo stanje u drugim zemljama u habsburškoj monarhiji nije ni u Dalmaciji moglo izostati, niti smjelo. Taj dojam čvrste ruke svjetovne dominacije nad duhovnim, ipak, s jednim pomakom, u određenoj mjeri, ublažava se i povlači, kad se sagleda sva sistematičnost i sva temeljitost rješenja koja su izišla na svjetlo dana, posebno kroz godine i desetljeća do kraja 19. stoljeća, a njih, naravno, treba pogledati u povijesnom okviru i duhu vremena, ali ih svakako treba i sustavno predstaviti, jer su oni u mnogo čemu danas naši suvremenici“, poručio je na kraju uvodnog eseja prof. dr. Trogrlić.

Na otvaranju „Knjige Mediterana“ akademik Nenad Cambi izrazio je nadu da će manifestacija usprkos pandemiji biti uspješna te da će se održati i dva znanstvena skupa o Ljubi Karamanu, u Galeriji Meštrović na engleskom jeziku i u palači Milesi na hrvatskom jeziku. Tijekom sedam dana (od 19. do 24. rujna) bit će predstavljeno pedesetak knjiga, u izdanju Književnog kruga Split i drugih brojnih hrvatskih nakladnika, a na njoj će nastupiti oko dvjesto sudionika.

Potom je slijedilo predstavljanje knjige Ivana Matijevića „Oficium consularis provinciae Dalmatiae. Vojnici u službi namjesnika rimske Dalmacije u doba principata“, objavljene u nakladi Književnog kruga Split, a o knjizi su govorili akademik Nenad Cambi, Dino Demicheli i autor, a u ime dekanice Filozofskog fakulteta Sveučilišta Split Glorije Vickov, nekoliko prigodnih riječi nazočnima je uputila prodekanica Antonela Marić.

Manifestaciju Knjiga Mediterana priređuju Književni krug Split, HAZU Split, Institut za povijesti i umjetnost, Hrvatski institut za povijest, Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, Muzej Ivan Meštrović i Hrvatska zaklada za znanost

slobodnadalmacija.hr

Inge Belamarić predstavila knjigu ‘O vodenim bićima‘: prijevod vrijednog antičkog teksta nudi novi pogled na raznolikost živoga svijeta

PIŠE HANA PERKOVIĆ
21. rujna 2021. – 23:32

‘O vodenim bićima’, deveta knjiga opsežne enciklopedije ‘Prirodoslovlje’ antičkog znanstvenika Plinija Starijeg, dobila je hrvatski prijevod, obogaćen komentarima i ilustracijama, za koji je zaslužna profesorica latinskog jezika i povijesti umjetnosti Inge Belamarić.
Predstavljanje dvojezičnog izdanja vrijednog antičkog teksta održalo se u utorak navečer u Etnografskom muzeju u Splitu.  Publiku je na početku pozdravio filolog Zlatko Šešelj, jedan od osnivača instituta ‘Latina et Graeca’ koji djeluje već gotovo pola stoljeća, a u čijoj je nakladi izdana i ova knjiga. 

Značajan doprinos njezinu nastanku dala je povjesničarka Bruna Kuntić-Makvić, koja je u svom izlaganju izdvojila nekoliko zanimljivih ulomaka i ilustracija.
– Do danas je nestao dobar dio živoga svijeta koji Plinije opisuje. Ovo je lijep opis s početka prvog stoljeća – zaključila je.

Profesorica s Pravnog fakulteta u Splitu Vesna Barić Punda spomenula je niz upečatljivih motiva iz knjige, dodala još nekoliko riječi o autorici, a sve je zaokružila prigodnim stihovima Williama Shakespearea.
– Plinije donosi priču o najljepšem biseru antike koji je Kleopatra rastopila u octu i popila, predstavlja proces proizvodnje purpura iz žlijezda tisuća volaka, opisuje osobine dupina, hobotnica i drugih inteligentnih morskih stvorenja – navela je, između ostalog, profesorica.

Svi koji su predstavljali knjigu naglašavaju da je njezino pisanje bilo zaista zahtjevan pothvat, budući da poznavanje latinskog jezika nije dovoljno – potrebno je upoznati materiju, identificirati o kakvim je točno morskim stvorenjima riječ i pronaći njihov pandan u suvremenom hrvatskom jeziku…
– Ova je knjiga prevedena na takav način da ju je moguće čitati s užitkom – zaključio je Šešelj.
Inge Belamarić u ovaj je prijevod utkala ljubav prema moru, ali i prema jeziku i umjetnosti. Naposlijetku se zahvalila svima koji su joj pružili podršku, savjete i sugestije tijekom rada na ovoj knjizi, a posebno je pohvalila strpljenje članova svoje obitelji.
– Sudbina ove knjige je sasvim izvjesna. To je respektabilno, originalno znanstveno djelo, ali i nezaobilazno informativno štivo. Autorica nam je ponudila jedan dragocjen izvor znanstvene misli – zaključila je profesorica Barić Punda.

SPLIT (IKA)  ika.hkm.hr

U Splitu predstavljena knjiga Rajmunda Kuparea „Estetička aksiologija“

20.09.2021. / 15:29

Knjiga dominikanca Rajmunda Kuparea „Estetička aksiologija“, objavljena u nakladi Ogranka Matice hrvatske u Hvaru, predstavljena je u okviru manifestacije 33. Knjiga Mediterana u nedjelju 19. rujna 2021. u Zavodu za znanstveni i umjetnički rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Splitu.

Knjigu su uz urednika akademika Kuzmu Kovačića predstavili dr. sc. Dragica Hammer-Tomić te akademici Nenad Cambi i Radoslav Tomić. Knjigu su sa španjolskog preveli Marta Tomić i Matija Janeš.
Akademik Tomić obrazložio je kako je knjiga nastala te da je prevedena prvi put na hrvatski jezik. „Na ideju se došlo, kada je 2017. godine postavljen Kupareov spomenik u Čileu, na Papinskom katoličkom sveučilištu u Santiagu, mjestu u kojemu je živio i djelovao dva desetljeća i gdje je ostavio veliki trag. Na prijedlog da se napravi bista odazvao se kipar Kuzma Kovačić koji je inače u Rajmundovoj poeziji pronalazio nadahnuća za svoja umjetnička djela i utočišta za svoja vlastita razmišljanja i poglede na umjetnost…“
Dragica Hammer-Tomić je u svom izlaganju naglasila da je „cijeli Kupareo ponikao i stasao okružen toplinom Hvara, ljupkošću njegova krajobraza i očaravajućom je ljepotom mora. Kupareo umjetnik, zaljubljenik u umjetnost, katolički svećenik, dominikanac i Kupareo osoba, kako ga u istini svega navedenog možemo lijepo doživjeti na ovoj portretnoj bisti, djelu kipara Kuzme Kovačića, poziva nas na sebi svojstven, ali tihi i ustrajni način da kročimo smjerom Tome Akvinskog i njegovog velikog prethodnika sv. Augustina, jer ona poznata rečenica najbolje ocrtava taj smjer, a ona glasi: ‚Za sebe si nas Gospodine stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi.‘ U današnjim okolnostima najveća vrijednost knjige koju večeras predstavljamo, osim ove primarno edukativne komponente zacijelo se krije u ovom pozivu koji nama danas može zvučati ujedno kao i upozorenje“, zaključila je Hammer-Tomić.
Akademik Kovačić je kazao da knjiga vraća „Izvoru i izvorištu umjetnosti, Tvorcu svega vidljivoga i nevidljivoga, i umjetniku ponovna otvara pogled ‚s onu stranu‘, ondje gdje je pogled umjetnika upućen od početka, a osobito otkad je Bog u svome Sinu objavio čovjeku. Rajmund Kupareo dijete je našeg zavičaja, potomak drevne hvarske obitelji, rođen na našem otoku, u Vrboskoj, a u gradu Hvaru u djetinjstvu je pohađao školu. Kao čovjek koji je u dalekom svijetu duboko u srcu nosio zavičaj i domovinu Hrvatsku, zaslužio je svojim djelom svu našu zahvalnost i ljubav, koju mu iskazujemo i činimo objavljivanjem ove knjige, njezina prvog prijevoda na hrvatski jezik. U knjigu je uvršten i izvorni tekst na španjolskom. Njegova riječ otvara srca novih hrvatskih naraštaja za ljubav prema umjetnosti, prema Domovini i Prvome umjetniku!“, poručio je urednik knjige.
U proslovu knjizi fra Domagoj Augustin Polanšćak zapisao je: „Hrvatska katolička baština dvadesetog stoljeća plod je višestrukih nastojanja da se modernom čovjeku približi kršćanski svjetonazor kao temelj duhovnog preporoda i stvaralačkog susreta sa svijetom razmjerno neprijemčivim za tradicionalne istine i vrijednosti. Nezaobilazna je dio spomenute baštine i hrvatska neoskolastika koja u kritičkom dijalogu s modernizmom obnavlja misao srednjovjekovne filozofije i teologije, pri čemu u većini slučajeva kao polazište uzima filozofske i teološke postavke Tome Akvinskog. Istaknuto mjesto u neoskolastičkom mišljenju zauzima Rajmund Kupareo, jedan od najuglednijih hrvatskih katoličkih književnika i mislilaca XX. stoljeća. Bogato životno iskustvo i humanističko obrazovanje prepoznatljivi su u umjetničkom i znanstvenom radu Rajmunda Kuparea. U interdisciplinarnom istraživanju umjetnosti i iscrpnim raščlambama djela književnosti, kiparstva, slikarstva, glazbe i filma Kupareo nezaobilazno govori o Bogu te o estetskim i moralnim vrijednostima, pri čemu se suprotstavlja materijalističkoj, marksističkoj, pozitivističkoj i empirističkoj degradaciji duha, odbacivanjem metafizike i prekomjernog naglašenoj socijalnoj funkciji umjetnosti.“
Knjiga „Estetička aksiologija“ sadrži dva poglavlja. U prvom, „Utemeljene vrijednosti“, autor Kupareo piše o metafizičko-psihološko utemeljenju moralnih vrijednosti, prirodnim sklonostima, ulozi volje, moralnoj svijesti i ljestvici moralnih vrijednosti te zaključak o metafizičko-psihološkom utemeljenju estetskih vrijednosti (ljepota i priroda, problem ružnoga, uloga mašte, estetska spoznaja, ljestvica estetskih vrijednosti). U drugom poglavlju „Prožimanje i sukob vrijednosti“ piše o umjetnosti i znanosti, umjetnosti i filozofiji, umjetnosti i moralu, problemu ugode u umjetnosti, problemu grijeha u umjetnosti, problemu golotinje u umjetnosti, razdvajanju vrijednosti, problemu razdvajanja kod umjetnika i primatelja. Knjiga uz zaključke sadrži bibliografiju i španjolski izvornik.
Dominikanac Rajmund Kupareo, hrvatski književnik i estetičar, rodio se u Vrboskoj na Hvaru 1914., a umro u Zagrebu 1996. Teologiju je diplomirao u Dubrovniku. Za svećenika je zaređen 1937. Godine 1947. napustio je domovinu. Doktorirao je 1951. u Čileu, na Katoličkomu sveučilištu u Santiagu, gdje je bio profesor estetike i aksiologije (te neko vrijeme prorektor). Osnovao je visokoškolsku ustanovu Instituto de Estética i postao član čileanske akademije Instituto de Chile. U domovinu se vratio 1971. Bio je član Čileanske akademije znanosti i umjetnosti. Dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo 1995.
Kao gimnazijalac s kolegama je pokrenuo đački list Plantae virentes, a kao student a D. Baračem je obnovio časopis dominikanskih studenata Akvinac. Za Drugoga svjetskog rata uređivao je glasnik Gospina krunica te je upravljao Dominikanskom nakladom Istina. U Santiagu je uređivao katolički tjednik El mundo católico, a osnovao je i uređivao časopis za istraživanja iz estetike Aisthesis. Objavio je zbirke pjesama Pjesme i psalmi (1939.), Nad koljevkom srdca (1945.), Na rijekama (1948.), Blagoslov zvijezda (1961.), Creaciones humanas (1965.), Pjesme (1980.), Svjetloznak (1994.), knjige drama biblijskoga nadahnuća Pasión de Cristo (1948.), Creaciones humanas (1966.), Prebivao je među nama (1985.), romane U morskoj kući (1940.), Baraban (1943.), Sunovrati (1960.), te knjige novela Balada iz Magallanesa (1978.) i Čežnja za zavičajem (1989.). Oglede iz estetike objavio je u knjigama na španjolskome (Estetička aksiologija – Axiología estética, 1954.; Vrijednost umjetnosti – El valor del arte, 1964) i na hrvatskome (Umjetnik i zagonetka života, 1982.; Govor umjetnosti, 1987.).

SPLIT (IKA)  ika.hkm.hr

Split: Predstavljene dvije knjige don Slavka Kovačića

21.09.2021. / 12:33

Pod visokim pokroviteljstvom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u organizaciji Književnog kruga Split u ponedjeljak 20. rujna, drugoga dana 33. Knjige Mediterana, u palači Milessi u Splitu, predstavljene su dvije knjige don prof. dr. Slavka Kovačića.

O knjizi „Iz povijesti škola i odgojnih ustanova“, objavljenoj u nakladi Književnog kruga Split, uz autora su govorili recenzenti don prof. dr. Josip Dukić i prof. dr. Mladenko Domazet. O drugoj knjizi „Povijesna vrela o liturgijskom štovanju blaženog Augustina Kažotića u trogirskoj katedrali i biskupiji, od godine 1260. do 1830.“, objavljene u Centru za epigrafička, paleografska i povijesno-teološka istraživanja „Don Frane Bulić“ Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu, govorili su Marko Trogrlić i autor, a moderator je bio Josip Vrandečić.

Razmatranje crkvenih učilišta i odgojnih zavoda
Prvi predstavljač don prof. dr. Dukić kazao je da „opsežni i temeljiti radovi u knjizi Iz povijesti škola i odgojnih ustanova donose brojne novosti važne za povijest školstva i odgojnih ustanova, svaki tekst pokazuje visoku razinu znanstvenosti i kritički pristup temi koja se obrađuje. Knjiga sadrži objavljene radove vezane uz crkvena učilišta i odgojne zavode od rodnih Kučića, preko Sinja i Splita pa sve do Rima i bit će veoma korisna proučavateljima školstva i odgojnih ustanova, a posebno studentima povijesti, pedagogije i proučavanja lokalnih tema…“
Prof. dr. Domazet naglasio je da se u „knjizi  razmatra djelovanje pretežito crkvenih učilišta i odgojnih zavoda u Dalmaciji (od katedralnih i samostanskih škola do sjemeništa, gimnazija, liceja, bogoslovnih učilišta te zavoda, kolegija, vrtića) razvojno tijekom različitih razdoblja i državne sustave (mletačko, francusko, austrijsko)“.
Dodao je da autor lokalne perspektive problematizira kroz horizontalno povezivanje, „primjerice, pokazuje kako se vizitacije uklapaju u širu sliku kauzalnih odnosa, što se između ostalog rezultira i odlukom pape Grgura VIII. da se otvori Colegium Ilirycum u Loretu. Autor govori o paralelnim procesima i okolnostima poput Osmanlija u neposrednoj blizini dalmatinskih gradova s jedne strane, a s druge strane o plodonosnim utjecajima Ilirskog kolegija u Loretu (ili kasnijeg hrvatskog kolegija u Rimu u drugačijim prilikama), u kojima su pitomci duhovnost i stečena znanja povratkom u domovinu implementirali u vlastite sredine. Obradom crkvenih učilišta i odgojnih zavoda sadržajno dobivamo spoj temeljitosti s preglednošću unutar kronološkog slijeda, što je uključivalo mukotrpnu rekonstrukciju različitih odgojno-obrazovnih ustanova s pripadajućim kontekstom i osnivačima, ključnim problemima, programskim okvirima poučavanja i praćenja napretka, profesionalnim kadrom i pitomcima, materijalnim ograničenjima i pripadajućim zgradama, pa sve do posljedica kojima su te zgrade bile izložene zbog vanjskih ili unutarnjih kriza, uplitanja tuđinskih vlasti, manjih i većih zastoja, komunističko-totalitarnih protivljenja, ali naposljetku i izazovima, poput onoga koje će rezultirati dokumentima pape Leona XIII. Slavorum gentem, a slijedom daljnjih događaja doći će do uspostave hrvatskog kolegija Sv. Jeronima u Rimu.“
Prof. dr. Domazet je istaknuo da autor knjige zapravo ilustrira važnost tih napora u savladavanju raznovrsnih peripetija kod osnivanja i održavanja crkvenih učilišta i odgojnih zgrada.
„Knjiga se temelji na širokoj platformi arhivskog istraživanja, s kojom se rekonstruira ustroj i djelovanje crkvenih učilišta i odgojnih zavoda, obiluje bogatstvom podataka koji će doprinijeti jasnoj biografskoj određenosti, uključujući mikrohistorijske i nacionalne okvire u europskom kontekstu“, zaključio je.
Don Slavko Kovačić je na kraju zahvalio svim djelatnicima Književnog kruga i predstavljačima, Ivanu Balti, magistru teologije i diplomiranom arhivistu, koji je autoru pružio dragocjenu pomoć te dr. Branku Joziću, djelatniku splitskog instituta Marulianum, koji je rad o Ilirskom kolegiju u Loretu, preveo na hrvatski, te je posebno naglasio da je splitski Književni krug prije nekoliko desetljeća počeo tiskati izabrane radove pojedinih domaćih povjesničara te u tome zacijelo nadmašuju sve druge naše nakladne kuće.
Govoreći o drugoj knjizi, don prof. dr. Trogrlić kazao je da je to djelo „monografija povijesno-arhivističke naravi, sastavljena od dva dijela: prvi dio je povijesno-sintetski, drugi dokumentarni. Prvi od tih je dvojezičan, na hrvatskom i talijanskom, podijeljen je na osam temeljnih poglavlja i zaključak; u drugom su regesti dvojezični: na hrvatskom i latinskom. Navedeni izvorni tekstovi na latinskom dvadeset i devet, a na talijanskom šesnaest, uz niz slikovnih priloga koji pomažu boljem razumijevanju sadržaja knjige te bibliografija i sažetak.“
„Ovdje se radi o jedinstvenoj sintezi spoznaja štovanja bl. Augustina Kažotića, potkrijepljenih uvjerljivim vrelima koja tu sintezu potkrjepljuju te je knjiga jedinstveno historiografsko-hagiografsko djelo kakvo do sada o blaženom Augustinu Kažotiću nemamo (a nemamo ga ni za neke druge naše blaženike i svece u ovakvom i sličnom obliku). Knjiga je plod strpljiva autorova rada koje se odlikuje njegovim temeljnim pristupom i uvjerljivim tumačenjima snažnog utemeljenja u vrelima.“, naglasio je prof. Trogrlić.
Naveo je i da knjiga svojom cjelinom djelomično svjedoči da je posrijedi relevantno znanstveno djelo koje je itekako potrebno u postupku proglašenja svetim bl. Augustina Kažotića, u kojemu je don prof. Kovačić član posebnog biskupijskog odbora stručnjaka za povijesna i arhivistička pitanja.
Prof. dr. Trogrlić zaključio je da je autor tim djelom itekako odgovorio i dao svoj vlastiti dragocjeni doprinos te da je njegovo objavljivanje od velikog znanstvenog i općeg društvenog značaja. „Uz uvodnu sintetsku studiju te priložena svjedočanstva u arhivskim spisima jasno izranja stanje javnoga liturgijskog štovanja iskazivanog bl. Augustinu Kažotiću u trogirskoj katedrali od početka 17. stoljeća do službene potvrde njegova štovanja od strane Svete Stolice na početku 18. stoljeća, a potom i do vremena ukidanja Trogirske biskupije. To je već samo po sebi cjelovito izvorno znanstveno postignuće, mnogostruko korisno, a osobito u postupku za proglašenje svetim bl. Augustina Kažotića. Djelo, u cjelini i u svojim dijelovima, očituje dosljednu primjenu historiografske znanstveno-metodološke metode. Očituje također ne samo snažnu historiografsku intuitivnost, nego, istodobno, i složenu trezvenost i objektivnu odmjerenost u vrednovanju povijesnih vrela što izvodima i zaključcima ove monografije daje dodatnu potkrjepu i uvjerljivost.“
„Ovo djelo predstavlja izvorno, vrijedan i potreban historiografski znanstveni doprinos crkvenoj povijesti općenito, te crkvenoj povijesti napose. Ta se povijest na najbolji način upoznaje i shvaća kroz život i djelovanje njezinih svetaca te vjerničkih osjećaja, kojima su oni kroz povijest čašćeni. Ta se stvarnost u slučaju bl. Kažotića jasno i uvjerljivo iščitava na stranicama ove knjige, koja svojim sadržajem iznova otkriva, i čitatelju osvježava svetačku osobu blaženika i njegovo liturgijsko čašćenje u našem narodu, doprinoseći na taj način da se ono učvrsti i promiče na razini opće Crkve. Knjiga je u ovoj jubilarnoj godini za Dominikanski red dobrodošla kao dar dominikancima, Crkvi, Redu“, zaključio je prof. dr. Trogrlić.

Potom je na programu manifestacije bilo predstavljanje knjige Frane Barasa „Susreti s Talijom“ objavljene u nakladi Književnog kruga Split. Knjigu koja donosi kazališne kritike i osvrte predstavio je novinar Mladen Vuković, uz tonski zapis autora Frane Barasa, koji zbog zdravstvenih poteškoća nije mogao nazočiti predstavljanju.

Istoga dana, u Galeriji Meštrović, započeo je međunarodni znanstveni skup „Protagonists of urban order from the antiquity to the present“.

SPLIT (IKA)  ika.hkm.hr

U Splitu predstavljene knjige „Blago rasutih. Jezik Hrvata u dijaspori“ i „Zrinski u Pounju“

28.09.2021. / 07:44

U okviru manifestacije 33. Knkjiga Mediterana koja se pod visokim pokoroviteljstvom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti održava u Splitu, u utorak 21. rujna predstavljene su knjige „Blago rasutih. Jezik Hrvata u dijaspori“ i „Zrinski u Pounju“.

Knjiga „Zrinski u Pounju“, Kristine Babić, Ante Miliševića i Željka Pekovića, donosi obilje novih informacija o povijesti Zrinskih, a u središtu fokusa su crkva sv. Marije Magdalene u Zrinu te zaboravljene utvrde Zrinskih u Zrinu, Gvozdanskom i Pedlju. O knjizi su govorili uz autore, Dubravko Bačić i domaćin don Marko Trogrlić.
Željko Peković je, osim o knjizi, govorio i o okolnostima njezina nastanka. Naime, Sisačko-moslavačka županija pokrenula je 2019. godine projekt revitalizacije dijela Banovine pod nazivom Baština Zrinskih – budućnost Banovine. Nositelj projekta je sama Županija, u suradnji s njezinom Razvojnom agencijom SIMORA, Općinom Dvor i Gradskim muzejom u Sisku… Realizacijom projekta trebala bi biti stvorena vrsna turistička i kulturna ponuda Općine Dvor, koja će donijeti revitalizaciju nepokretnih kulturnih dobara i gospodarski razvoj općine koja je demografski osiromašena i opustošena uslijed povijesnih nepogoda koje su taj prostor zadesile posljednjih stoljeća, od turskih rušilačkih osvajanja, preko Drugoga svjetskog rata pa do Domovinskog rata. U svakom od sukoba na tom području stradali su i bili su ciljana meta kulturni spomenici.
Knjiga donosi nove rezultate terenskih istraživanja koja su prikupljena tijekom realizacije projekte Baština Zrinskih – budućnost Banovine. Svrha i cilj toga projekta su obnova i revitalizacija nekoliko nepokretnih kulturnih dobara na području hrvatskog dijela Pounja u Banovini: kompleksa zgrada s visokom peći u Bešlincu-Rujevcu, Kaštel Gvozdansko, ruševne crkve sv. Marije Magdalene u Zrinu i starog grada Zrina. Knjiga nije samo rasvijetlila važna povijesna događanja iz hrvatske arheologije nego je i podsjetila na njih.

Potom je predstavljena knjiga prof. Sanje Vulić „Blago rasutih . Jezik Hrvata u dijaspori“, dio I., objavljena  u nakladi Književnog kruga Split. Domaćin predstavljanja također je bio don Marko Trogrlić, a o knjizi su uz autoricu govorile prof. Ljerka Šimunković koja je govorila o prvom poglavlju knjige te prof. Gordana Laco koja je obuhvatila druga dva poglavlja kazavši da knjiga Blago rasutih donosi zanimljive i vrijedne spoznaje o zaslužnim Hrvaticama i Hrvatima koji su s velikim trudom i ljubavlju nastojali očuvati hrvatski jezik, te da je u knjigu trebalo uložiti mnogo znanja i strpljenja.
Knjiga sadrži tri poglavlja, prvo opsežno i dva opsegom manja. Prvo poglavlje obuhvaća razdoblje od 1880. do kraja 20 stoljeća, a obuhvaća sve kontinente na kojima su Hrvati u većem broju živjeli u tom razdoblju; razmatra se zastupljenost hrvatskog jezika u hrvatskom iseljeništvu u različitim državama na pojedinim kontinentima i u središtu pozornosti je očuvanost hrvatskog jezika u pojedinim iseljeničkim zajednicama sukladno tomu različiti načini čuvanja ili barem pokušaja očuvanja hrvatskog jezika do kraja 20. stoljeća. Razmatra se očuvanost hrvatskog jezika u Australiji i Novom Zelandu, u Sjedinjenim Američkim Državama, u Kanadi, u pojedinim državama Južne Amerike, u Južnoafričkoj Republici, u Aziji te u pojedinim europskim državama.
U drugom poglavlju opisuju se jezične značajke dviju australskih Hrvatica od kojih prva, Ana Kumarić pripada prvom naraštaju iseljenika, a druga, Christine Klaričić, trećem naraštaju. Budući da Kumarić piše književna djela, posebno je raščlanjen jezik njezinih djela, a posebno njezin razgovorni jezik.
Treće poglavlje u knjizi odnosi se na 18. stoljeće i jezičnu raščlambu hrvatskih pisama koje je Ruđer Bošković iz tuđine pisao svojima.
Autorica je između ostaloga kazala da je s ljubavlju napisala knjigu, sa željom da oni koji se u njoj spominju ne budu zaboravljeni.
Potom je u Etnografskom muzeju Split predstavljena knjiga „Plinije Stariji, Prirodoslovlje, Knjiga deveta, O vodenim bićima, koju je prevela i priredila Inge Belamarić.