STUDENAC NEBESKI (Molitvenici u hrvatskoj književnosti od 16. do kraja 18.stoljeća)

Ova knjiga je ozbiljno znanstveno djelo koje meritorno, u nekoliko dobro raspoređenih i dobro komponiranih poglavlja obrađuje čitav korpus hrvatskoga ranonovovjekovnog molitvenika, u čemu nema prethodnika. Z.Šundalić se oslanja na tradicionalna određenja molitvenih knjiga, ali se zalaže za razumijevanje molitvenika kao zbirke, florilegija molitvenih tekstova, kojima mogu biti pridružene i pjesme, časoslovi ili liturgički, dogmatički i moralistički sadržaj. Autorica je građu grupirala prema regionalnoj pripadnosti, slično kao što rade i historičari hrvatske umjetničke književnosti ranoga novoga vijeka: u posebnim je poglavljima obradila dubrovačko-dalmatinski, kajkavski i slavonski materijal, a izdvojila je i molitvenike autora povezanih sa zrinsko-frankopanskim krugom (ozaljski krug). Specifičnosti koje je pritom uočila u svakoj izdvojenoj grupi djela (posebnost utjecaja, individualan dijalektalni supstrat) opravdavaju kulturnogeografsku diobu. Donekle je iz logike književnoga regionalizma izdvojen opus Antuna Kanižlića, slavonskoga pisca koji je reagirao i na poticaje iz dubrovačko-dalmatinske sfere. Kanižlić se pokazuje i kao najvažniji hrvatski autor molitveničke literature, koji količinom relevantnih tekstova, ali i stupnjem literarizacije pojedinih njihovih dijelova, nadmašuje pisce svih hrvatskih regija. Autorica detaljno opisuje sve primjere koje navodi, te posebno na kraju knjige donosi faksimilni otisak svih molitvenika što bitno doprinosi obujmu knjige.