SPLITSKI EVANGELIJAR transkripcija

Uvodna studija, transkripcija i uspostava teksta, kritički aparat:  Mirjana Matijević Sokol
Suradnik na transkripciji (ff.164v-309v): Tomislav Galović

Faksimilno izdanje Evangeliariuma Spalatense Književni krug je objavio 2004. godine, a ova knjiga je dopuna tom izdanju. Sastoji se od transkripcije integralnog latinskog teksta, predgovora i studije priređivača na hrvatskom i engleskom jeziku. Ona sadrži latinski tekst četiriju evanđelja. Vlasništvo je splitskoga katedralnog kaptola i pohranjena je u njegovu arhivu. Ta knjiga je prema nazivlju kakvo je danas pretežno utvrđeno evangelijarij (evangeliarium) jer donosi čitav evanđeoski tekst u kanonski utvrđenom slijedu. Splitski evangelijar je jedina kasnoantička knjiga koja se očuvala u nas.
Inegralni tekst je transkribirala Mirjana Matijević Sokol te u golemom kritičkom aparatu utvrdila njegov odnos prema latinitetu prijevoda Vulgate s jedne i utjecaj vulgarnog latiniteta na tekst s druge strane. Pokazalo se da je knjiga pisana u 6. ili 7. stoljeću negdje na sjeveru jadranskoga prostora. Neka obilježja upućuju na Veronu, Ravenu ili Akvileju, gdje znamo da su nastajali slični stari evangelijariji.
Ta knjiga, međutim, ne svjedoči samo o kasnoantičkim korijenima, nego i o tome kakvo je u srednjem vijeku Splitska crkva bila kulturno susretište. To jasno pokazuju kasniji pripisi, u kojima se razabiru mlađi slojevi i kulturni konteksti u kojima je Splitski evangelijar igrao svoju osobitu ulogu kao najuglednija knjiga Splitske crkve. Još u 8. stoljeću upisane su u nj rubne bilješke koje pomažu da se u susljednome tekstu nađu početci tih liturgijskih čitanja kako bogoslužje ne bi zapinjalo zbog njihova traženja u velikoj knjizi. A onda su na mjestima koja su prvotno bila ostala prazna upisivana iz drugih i drukčijih knjiga takva čitanja, pa i s popratnim liturgijskim tekstom.
Pripisivani su u nju i liturgijski tekstovi kojima se na Bogojavljanje objavljivao datum na koji te godine pada Uskrs, a onda i svečane prisege dalmatinskih biskupa sufragana, u kojima su obećavali da će biti poslušni i vjerni svojemu metropolitu, splitskomu nadbiskupu. U tim pripisima javljaju se pisma svih razdoblja od 8. do početka 14. stoljeća, pa se već listajući tu jednu knjigu dobiva uvid u razvoj latinskoga pisma kako se rabilo u Dalmaciji tijekom toga razdoblja.
U pripisima se prepleću kulturne prisutnosti koje su dosezale Split s različitih strana. Vrlo rano unesen je u Evangelijarij izvorni grčki tekst početka evanđelja po Ivanu s odlomkom grčke liturgije, što se čitalo na Uskrs. Tako je uz latinsku u toj splitskoj knjizi prisutna i grčka tradicija, iako samo u naznaci. Iščitava se dalje kako se u tim pripisima susreću dvije stilizacije latinskoga pisma: karolina i beneventana, a kadikad i neko miješano pismo. Dragocijenost iz riznice splitske katedrale ovim izdanjem postaje pristupačna svakome tko se potrudi da se upozna s njom i tek će tako biti istinska stečevina hrvatske kulture, a ne samo muzejski izložak.

ISBN 978-953-163-431-1