SPLISKI GOVOR MOJE BABE FRANINE

Knjiga sadrži niz tekstova od kojih je svakako najznačajniji posvećen splitskom govoru za koji će autor reći da je produkt čitave splitske povijesti, svih onih političkih i demografskih promjena koje su ostavile svoj trag na govoru. Intenzitet promjena potaknut ratovima i kugama u Splitu je bio znatno više izražen nego u pojedinim zatvorenijim sredinama bilo na kopnu ili na moru (otocima), pa su i promjene jezika u Splitu bile nešto više prisutne. Autor naglašava da su o splitskom govoru moguće i potrebne brojne analize, ali ono što je njega potaknulo na istraživanje jest čvrsto uvjerenje da splitski govor 19. i prve polovice 20. stoljeća, uz neizbježne iznimke, teži kratkoći, jednostavnosti i lakoći izgovora uz najmanji utrošak energije što on ilustrira splitskim riječima od jednog do četiri slova, ne navodeći one riječi koje su identične s književnim hrvatskim. Uz to analizira zamjene suglasnika, izbjegavanje konsonantskih skupova, kraćenja i lakši izgovor te pojavu ikavice u funkciji lakšeg i kraćeg izgovora.

Analizom rječnika moliških Hrvata pokazati će da se zapravo radi o govoru Splita i splitske okolice te da je postojbina doseljenika u Molise smještena negdje između Splita, Klisa, Kaštel Sućurca i Žrnovnice, a ne iz doline Neretve kako misle neki autori. Kuzmanić dokazuje da je 66% riječi moliškog rječnika doneseno iz Dalmacije, a od toga udjel riječi koje pripadaju splitskom govoru i koje su sačuvale svoj izvorni oblik iznosi 68%, dakle većinu.

Ostali tekstovi u knjizi odnose se na analizu porijekla raznih prezimena u Splitu.

ISBN 978-953-163-462-5