MOĆ I NEMOĆ FANTASTIKE

Autorica fenomen fantastične književnosti promatra iz perspektive uključenosti mitske svijesti u njezinim strukturama. Nastavak je to  istraživanja hrvatske fantastične proze koje je započela disertacijom Mitski jezik u hrvatskoj fantastičnoj prozi (2006.) gdje je osobitu pozornost posvetila formulativnim oblicima odnosno proizvodećem radu jezika uz promišljanje njihove funkcije uz intertekstualnu povezanost sa starijim književnim vrstama u kojima se javljalo fantastično.
U ovoj knjizi pokazuje kako tragovi djelovanja mitske svijeti postoje u korpusu hrvatske fantastične proze, ali kroz vrstu komunikacije koja istodobno skriva i otkriva objašnjava i zbunjuje, kreirajući poseban odnos, igru između pošiljatelja i primatelja poruke. Ta vrsta igre između govora i šutnje postoji u temelju mitskog kazivanja, mit ne konstruira samo ono što je izgovoreno, nego i ono što nije,  što je konstitutivno za izgradnju fantastičnoga žanra. Kroz pripovjedne prakse hrvatskih fantastičara autorica istražuje njihov suodnos s jezikom apofatičkih mistika.  Taj suodnos  fantastiččnog i apofatičkog diskursa predmet je ovog istraživanja, a daljnim ciljem otkrivanja odnosa komunikativnog i antikomunikativnog te uloge performativnog elementa u poetici fantastike.
Cilj je ovog istraživanja doći do novih spoznaja o samoj naravi fantastičnoga, o njegovoj povezanosti s mitskim, te o razlozima veće ili manje aktualnosti fantastike u gotovo svim razdobljima hrvatske književnosti. Put do novih spoznaja vodi kroz sam jezik i dotignuća suvremene lingvistike i teorije književnosti koji idu smjerom istraživanja tekstualnosti kao i permormatovnosti govornog čina i gotovo fizičke učinkovitosti koju književni tekst može proizvesti kod čitatelja. Autorica nastoji otkriti koje to mitske strukture imaju najsnažniju moć djelovanja na čitatelja i kakva je njihova funkcija u oblikovanju fantastičnoga diskursa.
Knjiga je opremljena Kazalima.
ISBN 978-953-163-387-1