DALMATINSKI SPOLIJI

            Knjiga Ive Babića je sinteza njegovog dugogodišnjeg istraživanja, terenskih opservacija i kabinetskog rada u kojem je stare spoznaje integrirao s novim. Tema su spoliji i njihova primjena te činjenica da one ne predstavljaju samo neke spomenike prošlosti koje su negdje ugrađene, već se iza toga krije dublje povijesno uvjetovano ponašanje. Autor zaokružuje složeno arheološko povijesno kunsthistoričarsko pitanje o spolijima općenito, posebno onim antičkim, no ne  raspravlja samo o korištenju antičkih spolija u kasnoj antici i ranom srednjem vijeku, već ukazuje također i na upotrebu ranosrednjovjekovnih i novijih spolija. Razlaže se općenito o fenomenu spolija s analogijama u lingvistici, o pojmu bricolage ključnom i u kulturnoj antropologiji, o spolijama poput citata i intertekstualnosti u književnosti. Razmatra  se fenomen korištenja spolija ne samo zbog njihove tvarne i upotrebne vrijednosti kao pukog građevnog materijala, već i zbog simboličkih i estetskih vrijednosti te ideoloških  razloga. Posebna se pažnja posvećuje modalitetima korištenja spolija od reutilizacije stupova, kapitela i sarkofaga, pri čemu se zadržava izvorna funkcija. Ukazuje se i na upotrebu spolija u sasvim novim funkcijama i kontekstima, npr. korištenje grobišnih spomenika – sarkofaga i urna kao kamenica za ulje ili kao pojila za životinje. Odnos prema spolijama varira od respekta, kao da se radi o relikvijama, gotovo od fetišizma, pa do potpunog ignoriranja njihove semantike što ne ovisi samo o kulturnoj i klasnoj pripadnosti već i o razlikama među psihološkim tipovima.

Knjiga sadržava popis domaće i strane literature i popraćena je sa sedamdeset fotografija.