BLAGO RASUTIH. JEZIK HRVATA U DIJASPORI, DIO II.

Drugom knjigom dvoknjižja Blago rasutih. Jezik Hrvata u dijaspori, dio II. autorica zaokružuje monografski prikaz jezika raseljenih Hrvata. Za razliku od prve knjige (koja je posvećena očuvanosti hrvatskoga jezika u hrvatskom iseljeništvu), ova se knjiga odnosi isključivo na hrvatske manjinske zajednice i analizu idioma kojim se te manjinske zajednice služe. Autorica se usredotočuje na analizu idioma Hrvata u autohtonim, homogenim manjinskim zajednicama u staroj europskoj dijaspori. I u ovoj knjizi, kao i u prethodnoj, do izražaja dolazi autoričino izvrsno poznavanje povijesti hrvatske dijaspore, njezina jezika i književnoga stvaralaštva njezinih pripadnika. Oboružana jezičnim (dijalektološkim, povijesnojezičnim, standardno-jezičnim) i izvanjezičnim (povijesnim, zemljopisnim, etnološkim) znanjem te poznavanjem literature o tematici kojom se bavi, dijalektološki razmatra mjesne govore i dijalekte u staroj dijaspori, jezik pojedinih pisaca u manjinskim zajednicama te općenito pisani jezik kojim se te zajednice služe.
Knjiga je dvodijelno koncipirana: povijesni pregled i prikaz jezičnih značajki svih hrvatskih autohtonih manjinskih zajednica (migracijskih i nemigracijskih), prethodi raščlambi značajki mjesnih govora janjevačkih Hrvata u Sofiji, govora bokeljskih Hrvata, govora Hajmaša u Mađarskoj te raščlambi jezika pisaca s gradišćanskohrvatskoga govornoga područja: od austrijskoga Gradišća i zapadne Mađarske do Slovačke i južne Moravske. Knjiga završava popisom izabrane literature i priručnika te usporedbenih vrela. Iz poglavlja u poglavlje čitatelj svjedoči o autoričinoj minucioznoj raščlambi pojedinih jezičnih razina govora i pisanoga jezika koje opisuje. Osobitu vrijednost tim opisima daje činjenica da je dijalektna građa prikupljena vlastitim terenskim istraživanjima. S obzirom na to da jezik koji se stoljećima dobro čuvao, u posljednje vrijeme ubrzano gubi govornike u gotovo svim zajednicama, ova je knjiga svojevrstan jezični spomenik već nestalim mjesnim govorima, ali i poticaj za očuvanje onih govora koji još imaju svoje govornike.